Ljubomora i njeni uzroci

Naši najbolji pesnici nisu prošli a da ne pominju iglu ljubomore koja bode telo. Milton to naziva "pakao ranjenog ljubavnika"; Drajden ga naziva „žutilo duše“, a Šekspir „zelenooka zver“. Francuski moralista La Rochefoucauld dodaje: „Ljuomora napreduje tamo gde postoji sumnja. Čim od sumnje pređemo na izvesnost, ona se ili pretvara u ludilo ili nestaje.”

Kako god da pogledate, ljubomora je odgovarajući odgovor na katastrofu koja čeka. Ali zašto bi neko pribegao tako bolnom mentalnom oruđu da bi se zaštitio? Ni ljubomora nije psihički poremećaj. Dakle, šta se krije iza tako strašnog osećaja koji se lepi za vas kao druga koža? Ako bolje pogledamo, vidimo da ljubomora odgovara na mnoga osnovna osećanja za kojima se žudi.

Iako ljubomora neke navodi da potraže psihološku pomoć, teško je reći da se ova zastrašujuća bolest lako leči. Mnogi od nas ne postaju ljubomorni kada volimo. Ovo se dešava automatski. Љубомора. Bez slanja signala upozorenja, osoba počinje da sumnja u sopstvenu vrednost i privlačnost. Osoba gubi svoj orijentir i svet koji se vrti oko njega iznenada se gasi.

Počinje da komentariše svoju devojku: "Nije se javljao na mobilni, iako je znao da sam to ja!" Kada je ljubomorni čovek uhvaćen u ovu jaku emociju, kao da je isključen sa sveta, fokusira se na njega i ne odustaje lako. Ljubomora je sada za njega postala uzbuđenje koje traži i koga se plaši.

Ljubomorni ljudi su i teški sagovornici za psihoanalitičare. Analitičar, nadajući se pomoći sopstvenog kompasa, mora da krene na putovanje puno putovanja i zamki sa pacijentom, koje dovode do nesvakidašnjeg koji doživljava, i na kraju da ubedi pacijenta da je ljubomora potez koji usvaja kada je vani. љубави.

Čovek više voli ljubomoru kao protivotrov očaju, umesto da ih čini da ne osećaju ništa. Tokom tog kukanja i zanovijetanja vašeg ljubomornog čoveka, on nije ni ljubavnik ni rival zločincu. Ne pada mu na pamet da je negde u njegovoj prošlosti postojao trenutak koji je narušio njegovo samopouzdanje i nadu za njega i njegove voljene.

Ovo je knjiga ljudi poput vas i mene koji su u nekom trenutku svog života pali u naručje ljubomore koja ljudima nanosi pakao. Ljudi ovde su ljudi orijentisani na karijeru koji vode normalan život i spremni su da shvate ozbiljnost svoje situacije. Njihove priče otkrivaju da to osećanje ne može biti merilo ljubavi niti njen nužni deo, s obzirom na njihovu ljubomoru koja uvek izbija usred ljubavne veze.

Ono što izaziva ljubomoru je povezano sa identitetom osobe, njenim osećanjem sebe. Koreni ljubomore sežu u detinjstvo ili adolescenciju, kada je osoba bila lišena ljubaznih i erotskih reakcija zbog kojih bi se osećala snažno, nezavisno i poželjno. Ljubomora se, dakle, takođe može posmatrati kao odloženi odgovor na vreme kada se neko oseća bespomoćno i poniženo.

Ljubomorni muškarac se ponaša kao osvajač u svojoj ljubavnoj vezi, boreći se da ublaži svaki pokušaj bekstva ili tajnu zaveru koja bi mogla da zbaci njegovu moć. U ovom slučaju, naravno, reč ljubavnika nije garancija! Ljubomorna osoba ne može verovati drugom. On sumnja, sumnja ili konstruiše neobične scenarije prevare u pokušaju da razotkrije drugu osobu.

Dolazi dan kada istina konačno sustiže njegovo pozorište iluzija i njegovu pogrešnu definiciju ljubavi. Nemoguće je sve znati ili predvideti. Nesporno je i da mu ljubavnica ne može biti potpuno transparentna. Svako treba svoj privatni prostor, svoju tajnu baštu. Ali za zavidne, ova situacija je nepodnošljiva. Potrebna mu je stopostotna dominacija nad sagovornikom.

Najizazovniji aspekt tretmana nekoga ko je ljubomoran je njihova nesposobnost da zamisle kakav bi život izgledao bez osećaja ljubomore. Kada je ova osoba ljubomorna, njena sposobnost da vidi svet je oslabljena. Vezanih očiju, ona pokušava da izabere onog koga voli u slepoj borbi. Naprotiv, on je slobodan da želi i vidi šta voli. Ljubavnik, oslobođen okova ljubomore, javlja se zavidniku u magičnoj nedostupnosti.

Da je ovaj pogled jednostran, ova osoba se oseća lišenom brige, poštovanja i ljubavi, i prepuštena svojoj strašnoj sudbini. Ostao je samo par očiju namenjenih privatnosti. Istovremeno, više mu ne nedostaje veština da napravi razliku između prave obmane i sopstvene fikcije, koja proističe iz njegove patnje.

Većinu vremena oni zapravo ne razumeju šta se dešava. Očajan u tom užarenom lavirintu ljubomore sam, on luta postrance od želje u nadi da će pronaći izlaz. On ne može u potpunosti da voli niti da potpuno mrzi. Dok oscilira napred-nazad između njih dvoje, ona nastavlja da uznemirava život svog voljenog i na kraju nema drugog izbora osim da opravda svoja užasna predviđanja i ode.

U drugim slučajevima, ljubomorna osoba se koristi da podstakne svoju ljubomoru u potpunosti, kao da je mirna veza sinonim za smrt. Kada oseti da nešto nije u redu, ta nemilosrdna logika ljubomore ga ubeđuje da je njegovo osećanje potpuno ispravno.

Ljubomora ispunjava prazninu. Možda se čak i iznenada zaljubi u nju kada je njegova bivša sa nekim novim. U stvari, u celini, ljubomoru retko izaziva izdaja ljubavnika. Ljubomorni muškarac je obično sam na sceni ljubomore i uopšte nije voljan da dozvoli svom saradniku da se pridruži igri. S jedne strane, ona očajnički želi da se spase, s druge strane gura ruku koja će je izvući iz bede.

Ne postoje gotovi recepti za efikasan tretman ljubomore, jer ovo osećanje ima svoje korene u određenim situacijama u nečijoj ličnoj istoriji. Ali iako nijedna prošlost nije slična, može se mnogo naučiti iz priča muškaraca i žena koji su patili. Ljubomora prvo iznenađuje, a onda omamljuje. Da bi ublažio ovu unutrašnju krizu, on stalno obilazi mesto zločina i pokušava da pronađe objašnjenje za „zločin“, dok se istovremeno bori sa željom da oslobodi ili oslobodi „osumnjičenog“ za svoj zločin.

Ali odgovor koji traži nije ovde i sada. Put ka oporavku zahteva drastičnu promenu perspektive. Često slučajni događaj, neočekivana eksplozija ili nasilna reakcija na nepotreban detalj skreću ljubomoru od svrhe kojoj je služila i premeštaju je u drugu oblast. Ako je subjekt odložene ljubomore, rezultati tretmana ljubomornog pacijenta će takođe biti odloženi.

Međutim, analitičar ne treba da okleva da uhvati pravi trenutak i otkrije unutrašnju traumu. Kroz odnos uspostavljen između analitičara i pacijenta, pacijent prolazi kroz krivudave puteve koji će na kraju vratiti ljubomoru do njenog izvora. Ljubomora se krije iza velikog dela onoga što nas čini ljudima. Stoga, kada svoje živote posmatramo kroz sočivo ljubomore, imaćemo priliku da bolje razumemo prekretnice naših života.

Ljubomora je tvrd orah, zahteva strpljenje, odlučnost i čvrsto stajanje pred njom. Nalazi do kojih je došao analitičar nisu izvedeni iz pisanih teorija psihologije, već su prikupljeni iz oblasti na kojoj radi. Analitičar nije gotov kompas koji će pacijenta izvući iz nevolje dok dodiruje bolove ljubomore. U stvari, on je radnik koji preuzima rizik da zaroni u svet pun nasilja i strasti i nastoji da stvori prazan prostor gde može da čuje zvuk nesreće kako bi prekinuo dominaciju ljubomore.

Ljubomora je zapravo ljubavna omiljena zamka. Otuda je teško odustati od toga. Ove priče jasno pokazuju da i muškarci i žene traže utočište u ljubomori kada im nedostaju sredstva da se nose sa misterijama ljubavi ili erotske želje. Međutim, ostavljanje ljubomore iza sebe kruniše osobu novim životom i sposobnošću da voli.

exp. Ps Mehmet Emin KIZGIN

doctorsite.com

Рецент Постс

$config[zx-auto] not found$config[zx-overlay] not found